PRIMI I DAJ OPROŠTENJE

24 A, Mt 18, 21-35; Palma, 15. rujna 2002.

Petra je izgleda netko gadno povrijedio, stoga i pita Isusa: "Koliko puta da oprostim?" Dobro da ga je pitao, jer smo tako dobili važnu pouku kako je potrebno uvijek praštati. Oprostiti - sama rijeè sugerira da to znaèi uèiniti "prostim" - odnosno "slobodnim", prije svega samog sebe od potraživanja prema drugome, a onda i tog drugog od duga kojeg nam je dužan. Što je neko biće savršenije to je slobodnije, odnosno sposobnije praštati. Bog koji je Savršenstvo, ujedno je i sama Sloboda, što, pak, znaèi da je i samo Praštanje. Naravno, praštanje pretpostavlja da je onaj kom se prašta to oproštenje prethodno zatražio, a potom i prihvatio.

Pogledajmo to na primjeru iz sudske prakse. Neki èovjek je poèinio razbojstvo. Sud ga osudio na smrt, ali predsjednik države ga je pomilovao. Međutim, osuđenik nije htio prihvatiti oproštenje. Èitav sluèaj je dospio na vrhovni sud, koji se konaèno oèitovao izjavom: "Oproštenje je papir koji dobiva vrijednost po tom da ga prihvati onaj kom je oprošteno. Ali, budući se oproštenje ne prihvaća, ono nije niti valjano. Kazna se mora izvršiti."

Poanta je evanđelja je u tom: kad nam Bog prašta, oproštenje mora biti prihvaćeno da bi bilo efektivno. U protivnom će biti povuèeno. Slièno kao što se studentima koji nisu položili sve ispite iz prethodne godine omogućuje da uvjetno upišu novu akademsku godinu - s tim da u određenom roku polože zaostale ispite, inaèe se vraćaju ponovno na prethodnu godinu.

Prihvatiti oproštenje, ne znaèi tek reći: "amen", ili "hvala lijepo" - nego to oproštenje dijeliti dalje. Nije sve gotovo time što nam je Bog oprostio. Postupak se dovršava u èinu našeg praštanja našim dužnicima. Time ratificiramo oproštenje koje nam je Bog udijelio.

Nije lako oprostiti. "Moglo bi bit da je lakše umrit, nego ljudima reć oprosti". A to je stoga jer se ne znamo radovati vlastitom oproštenju. Ne uoèavamo nevjerojatnost i nesagledivost Božjeg milosrđa u svom životu. Samo onaj tko je toga svjestan, tko je preneražen nad tim; kom zbog tog srce slava Božja zahvaća - te proglašava sebi i drugima feštu zbog neviđenog milosrđa i ljubavi koja mu je iskazana. Samo takav drugima uistinu prašta. Jer želi i drugog dovesti do istog iskustva. To su èini slièni onom kad zbog radosti, jer smo dobili na lutriji, ili nam se dijete rodilo - u kavani sve nazoène poèastimo pićem. Milosrđe je èin koji u sebi nosi mogućnost da probudi milosrđe u onom kom se iskazuje. Ukoliko ne probuđuje, ništa od nas. Naš život funkcionira po principu crpke za vodu, kojoj za poèetak treba uliti nešto vode kako bi potom sama vodu davala. Bog, sve što nam daje to èini da bi nas probudio za davanje. Prašta nam, da bi nas probudio za praštanje. 

A mi… ako i ne kažemo glasno, toliko puta u sebi mislimo: "Što bi ja kome davao!? Tko je meni što dao!? Nisam ja Caritas, niti Majka Terezija!" Što je tebi tko dao???… A što imaš a da nisi primio? I ovaj zrak koji dišeš ti je darovan. Što bi bilo od tebe da ti nije kroz èitav život praštano? Samo milošću Božjom jesi to što jesi. Uoèi to da te ne snađe sudbina nemilosrdnog sluge. Pogledajmo na èas sliku koju Isus donosi. 

Ovaj sluga davi svog dužnika zbog sto denara. Dakle, zbog stotinu radnièkih nadnica. Novca koji bi mu mogao biti isplaćen kroz nekoliko mjeseci rada. Premda je njemu samom oprošteno deset tisuća talenata. Preraèunato to je šezdeset milijuna denara. Da bi to zaradio trebao bi raditi dvjesta osamdeset tisuća godina. Sve da èitav život crnèi; da se u vreću zaodjene i pepelom pospe - duga ne bi mogli vratiti. Sve mu je to oprošteno.

Mi smo ti kojima je to oprošteno. Ovdje na misi Bog svojom krvlju plaća cijenu za nas opraštajući nam deset tisuća talenata. Preni se, i shvati što je za tebe uèinjeno. Dopusti da te to gane, zaprepasti i oduševi. I ne davi bližnjeg zbog sto denara.

p. Luka Rađa, SI